Život u gradovima – KNJAŽEVAC

Broj pregleda

Život u gradovima uvek se razlikovao od onog u selima. Ipak, ta se razlika mnogo manje primećivala u odnosu sela i onih naselja koja su, iz dana u dan, postajala sve razvijenija – rudarska naselja kakva su bila Bor, Majdanpek i Vina u knjaževačkom kraju.

Knjaževac, foto: Google map
Knjaževac, foto: Google map

Pišući o razvoju zdravstva u Knjaževcu* Dragan M. Ivanović dao je veoma ilustrativne opise života sredinom dvadesetih godina prošlog veka. Iz njih se jasno vidi da ponašanje gradskog stanovništva, koje bi trebalo da je prosvećenije i na većem kulturnom nivou od onog stanovništva na selu, često nije u skladu sa higijenskim propisima.

Elem, u jednoj naredbi Suda opštine Knjaževac, od 24. februara 1925. godine, stoji „šta sve pojedini nevaljali i nesavesni ljudi čine“, a što je protivno zakonima, moralu i narodnom zdravlju. Na primer, jedni usred varoši drže svinje, a drugi su napravili torove i čuvaju po stotinu i više brava ovaca. Treći svoje ulice, avlije, pomijare, kazane, nužnike ne čiste, niti đubre na određeno mesto izvoze, već ga spaljuju u varoši i proizvode smrad, a četvrti đubre i kojekakve strvine bacaju pored Timoka ili u Timok, po ulicama, putevima ili praznim placevima. Peti čuvaju pse tako da ih puštaju da skitaju po varoši i polju… Neki od mehandžija, kafedžija, kasapa, aščija, piljara, i njima slični, imaju u svojim radnjama poslugu, koja boluje od škrofula, jektike i drugih kojekakvih zaraznih bolesti. Svi pomenuti su isuviše nečisti, a prodaju i pokvarena jela i pića što često biva razlog trovanja i zaražavanja zaraznim bolestima. Šta tek reći o pekarima koji su mesili hleb zahvatajući vodu iz Timoka.

Kada je reč o zdravstvenim prilikama, postoje opisi i onih koji se bave klanjem stoke. Oni to čine „kad hoće i gde hoće“, a stoku pre klanja ne pregleda marveni lekar ni kmet, pa se često događa da prodaju pokvareno meso. Žene pored česama i bunara peru sudove, veš i splačine prosipaju. Opisano je i da ima takvih koji goli kupaju konje, ili se goli kupaju na mestima kud prolaze žene, a ima i onih koji radi svog uživanja pucaju oružjem i raketama.

Higijena u javnim objektima bila je na veoma niskom nivou. Kafane i gostionice, ćevabdžinice, kasapnice, aščinice i mlekarnice bile su često neokrečene, sa prljavim nameštajem, a oni koji su u njima radili, takođe su bili nezdravi i najčešće u prljavim odelima.

Slično stanje bilo je i u drugim varošima. Česte su bile epidemije crevnih i kapljičnih zaraznih bolesti. Kad god bi se dogodile, hitno su formirane komisije koje su predvodili lekari i sreski sanitetski referenti, sa zadatkom da pregledaju varoš i utvrde higijensko stanje.

„Krajinske novosti“ broj 18/III od 18. novembra 1932. godine*, pisale su o „sanitarno-policijskom pregledu varoši“, a rešenjem načelnika sreza negotinskog formirana je komisija koja je bila u obavezi da pregleda svako dvorište, javne lokale, ulice i kasapnice.

* Dragan M. Ivanović, „150 godina bolnice u Knjaževcu“, Knjaževac 2001.
* „Krajinske novosti“ broj 18/III od 18. novembra, Negotin 1932.

Povezano

Rezanje slavskog kolača kod zavetnog krs...

Međunarodni sabor na Kadibogazu od 18. d...

Deveti put održana „Komšijada“ na Crvens...

Još tri porodice kupile kuće na selu uz ...

Održan muzički festival „Zvuci trube sa ...

Knjaževac među najtoplijim gradovima juč...

VESTI IZ KATEGORIJE

Rezanje slavskog kolača kod zavetnog krs...

Međunarodni sabor na Kadibogazu od 18. d...

Knjaževačka gimnazija objavila termine i...

Položeni venci na Spomenik slobodi povod...

Deveti put održana „Komšijada“ na Crvens...

OBAVEŠTENJE – UPIS UČENIKA U PRVI RAZRED...

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Radio Bubamara Live

Najnovije na portalu