Krajem XIX veka, u zadrugarstvu rodila se ideja za izvesnim ulaganjem koje bi obezbedilo „najpreče potrebe naroda“ – lekarsku pomoć i lekove, kao i unapređenje zdravstvene kulture seljaka.

U početku bili su to fondovi za uzajamnu pomoć (koncepcija koja je prihvaćena na Prvom kongresu Glavnog saveza srpskih zemljoradničkih zadruga).

Tokom vremena ideja se uspešno razvijala i unapređivala tako da je na IV Kongresu u Čačku, 1901. godine, prihvaćeno načelo da lekarsku službu, uglavnom udaljenu, treba približiti seljaku koji je, zbog „siromaštva i neprosvećenosti“, ne koristi u dovoljnoj meri.

Posle Prvog Svetskog rata predlog dr Danila Kojića, da se formiraju zdravstvene zadruge, upućen američkoj misiji bio je prihvaćen, tako da je prva zadruga osnovana 25. novembra 1921. godine u Užičkoj Požezi.

Ubrzo se osnivaju i zdravstvene zadruge na području Timočke Krajine.

Zdravstvene zadruge bile su zdravstvene ustanove koje su se bavile lečenjem bolesnih i unapređenjem zdravlja. Od osam odredbi njihovog rada, šest se odnosilo na preventivu i unapređivanje zdravlja.

U to vreme, na područje Timočke Krajine dolazi dr Gavrilo Kojić, lekar Centralnog higijenskog zavoda u Beogradu, koji je njihov osnivač i glavni vođa zdravstvenog zadrugarstva u Srbiji. Došao je u Timočku Krajinu da bi prisustvovao osnivanju prve zdravstvene zadruge Timočke Krajine u Brusniku 1925. godine.

Zdravstvena zadruga u varošici Bučje osnovana je 14. januara 1928. godine. Zadružni lekar bio je dr Andreja Butkov.

U Kraljevom Selu osnovana je zdravstvena zadruga 1930. godine. Osnivanju je prisustvovao i dr Ivanović iz Higijenskog zavoda u Beogradu.

Posle toga osnivane su i druge zadruge. Oktobra 1938. godine počela je sa radom zdravstvena zadruga u Čitluku. Zadružni lekar bio je dr Mirko Blum.

U periodu između dva svetska rata, na ovom području osnivaju se i rade 13 zdravstvenih zadruga. Najvažniji uspeh zdravstvenog zadrugarstva u Timočkoj Krajini nalazio se u činjenici da su u sela stigli lekari – zdravstveni zadrugari.

Najveću zaslugu za osnivanje zdravstvene zadruge u Brusniku imao je seoski učitelj Dušan Jeremić.

Za osnivanje zdravstvenih zadruga u Rgotini i Brzoj Palanci takođe su bili najzaslužniji učitelji – zdravstveni zadrugari.

Oni su najbolje osećali i znali da procene kakav je značaj zdravstvenih zadruga za zdravstveni i ekonomski napredak sela i seljaka.