Na mirnim i šumovitim obroncima Stare planine, daleko od gradske vreve, smešten je manastir Svete Trojice – svetinja duboko ukorenjena u duhovnoj i istorijskoj prošlosti knjaževačkog kraja. Okružen netaknutom prirodom i tišinom planinskog ambijenta, ovaj manastir predstavlja mesto molitve, sabranja i unutrašnjeg mira, ali i značajnu tačku verskog i kulturnog turizma istočne Srbije.

Tokom burnih istorijskih perioda, manastir Svete Trojice je više puta paljen i razaran, zbog čega je o njegovoj ranoj prošlosti sačuvan tek jedan pisani trag. Taj dragoceni zapis nalazi se u naosu hrama, a pronašao ga je i obnovio jeromonah Pantelejmon 1848. godine, čime je sačuvano sećanje na vekovno trajanje ove svetinje.
Prema predanju i dostupnim istorijskim podacima, smatra se da je manastir 1457. godine podigao despot Lazar Branković, sin despota Đurđa Brankovića, u vremenu kada su pravoslavne svetinje imale izuzetno važnu ulogu u očuvanju vere, identiteta i pismenosti srpskog naroda.
Danas, manastir Svete Trojice predstavlja važan duhovni oslonac vernicima, ali i sve privlačniju destinaciju za posetioce koji se interesuju za verski turizam. Spoj istorije, arhitekture, vere i prirodnog okruženja čini ovaj manastir mestom koje se ne posećuje samo kao kulturni spomenik, već i kao prostor tišine, duhovne obnove i ličnog doživljaja.
Verski turizam, kao jedan od najstabilnijih i najrazvijenijih oblika turističkih kretanja, u ovom delu Srbije ima veliki potencijal. Manastir Svete Trojice, zajedno sa drugim svetinjama knjaževačkog kraja, može biti važna stanica na mapama hodočasnika, ali i turista koji žele da upoznaju autentične vrednosti, duhovnu tradiciju i prirodne lepote Stare planine.
Ovaj prilog realizovan je u okviru projekta „Skriveni biseri Knjaževca – turistički đerdan istočne Srbije“, koji je u 2025. godini podržala Opština Knjaževac. Sadržaj i stavovi izneti u tekstu predstavljaju isključivo autorski doprinos i ne moraju nužno odražavati zvanične stavove organa koji je podržao realizaciju projekta.