Najstarije vojno utvrđenje u timočkoj oblasti Timacum Minus (lat. Timacum – Timok, hidronim; lat. minus – “donji”) podignuto je u dolini Belog Timoka, kod sela Ravna, nedaleko od Knjaževca.

Istraživanja na ovom lokalitetu pokazala su da je ovaj prostor naseljavan od praistorije do srednjeg veka, a ovo naselje svoj vrhunac dostiže u periodu antike kao Timacum Minus..
Timacum Minus predstavljao je veoma važan rudarsko-metalurški centar i lociran je na mestu gde su se ukrštali putevi ka Podunavlju, Pomoravlju, Jadranskom i Egejskom moru.
Timacum Minus smešten u plodnoj dolini Belog Timoka, nadomak završnih ogranaka planine Balkan.
Smatra se da se ranije veoma pažljivo biralo gde će se graditi novi grad, uporište velikih sila i sl. pa su tako tada ljudi izabrali da baš na ovom mestu razvijaju svoju zajednicu. Ovde je ujedno i ležište brojnih ruda, zlata, srebra, bakra, olova i gvožđa, misli se na teritoriju i položaj cele opštine.
Zanimljivo je istaći da epigrafski natpisi potvrđuju da je Timacum Minus predstavljao važan administrativni centar šire regije. Razaran je nekoliko puta u varvarskim najezdama od sredine III do sredine V veka.
Utvrđenje Timacum Minus sagrađeno je na relativno ravnom terenu.
Sličnosti između Timacum Minusa i Timcum Maiusa
Na slično otkriće arheolozi su naišli i na teritoriji svrljiške opštine, na samo 30 km od Knjaževca. Naime, arheolozi Balkanološkog instituta SANU nastavili su iskopavanja 2014. godine u okolini Svrljiga, na lokalitetu kod Niševca i pronašli grad Timacum Maius.
Timacum Maius pojavljuje se na staroj rimskoj „Pojtingerovoj mapi”, ucrtan u okolini Niša, ali rasprave gde se on zapravo nalazi traju više od 150 godina. Istraživanja u ataru svrljiškog sela Niševac, po svoj prilici, razrešiće mnoge dileme.
Saznajemo da je na ovom mestu bila koncentrisana brza i aktvna vojska, odnosno vojna jedinica koja je brojala preko 1 000 vojnika.
Radi se zapravo o kohorti prvo Krićana – pozadinska rimska jedinica koja je čuvala zaleđe granica Rimskog carstva. Ta kohorta je bila na ovom mestu negde od 90-te do 130-te godine posle Hrista, kada kasnije prelazi na Đerdap, Dunav i tu pomaže u učvršćivanju granica Carstva.
I Minus i Maius mogu da privuku mnogobrojne turiste, a potrebno ih je zajedničkim snagama promovisati i širom okvira obe opštine.
Projekat je sufinansiran sredstvima iz budžeta opštine Knjaževac i nosi naziv ,,Prirodne lepote Knjaževca“.